Hrvatski " glazbeni " kritièari danas èesto
znaju Azru etiketirati kao ''obaveznu glazbenu lektiru'', meðutim za razliku od
tako svrstanih kniževnih djela, bilo kakve podatke o Azri je ipak malo teže
pronaæi. Stoga æu pokušati sadašnjoj i buduæoj Azrinoj publici malo približiti
neke stvari vezane uz sam nastanak i rad benda, jer ''po broju izuzetnih pjesama,
sjajnih albuma i neporecivih remek-djela Azra i Štuliæ su jedinstveni ''.
Branimir Johnny Štuliæ, lider grupe, roðen je u Skopju, u Makedoniji,
zemlji gdje ''vjeèno sunce sja'', 1953. godine. On je zarana primoran na
èeste promjene prebivališta zbog prirode oèeva posla (oficir), te kljuène
godine odrastanja i afirmacije provodi u Zagrebu, gdje je upisao
Filozofski fakultet ali ''samo da bi zadovoljio starce''. Veæ se tada
gotovo fanatièki odluèuje baviti muzikom. Važno je reæi da su na njega
najviše uticali ''Beatlesi'', ali prvenstveno radi ideje benda. Isto tako
bio je lud za sevdahom što se dalo primjetiti u prvoj fazi njegovog
muzièkog rada
kada je osnovao ''Balkan Sevdah Band''. Svirali su gotovo sve od njegovih
vlastitih pjesama, narodnjaka, pa do ''The Beatles''. Pod utjecajem novog vala
(''new wawe''), vremenom se bend sve više okreæe rocku i kroz njega
prolazi mnogo razlièitih glazbenika.
Nakon što su postali poznatiji
rock'n'roll sastav, mijenjaju ime u ''Azra'' (djevica), po istoimenoj
poemi Heinricha Heinea, 1977. godine. 1977./78. grupa nastupa u postavi
Štuliæ - Stubliæ - Pelajiæ - Novoseliæ - Jurièiæ, ali se ubrzo ostatak
grupe odvaja od Štuliæa i formira novi sastav - ''Film''. Nakon toga
Štuliæ postaje èlanom ''Parnog valjka'', ali ni ta suradnja nije dugo
potrajala. Vrativši se ''Azri'' Štula kao bubnjara uzima Borisa
Lajnera tada èlana ''Haustora'', ali ne uspijevajuæi naæi adekvatnog
basistu, za prvi interview, da bi izgledali kao trio - slikali su se s
psom!
Prvi singl
snimaju 1979. godine s Huseinom Hasanefendiæem - Husom kao producentom, koji je
ujedno svirao gitaru. Još su im pomogli i Zlatko Mikšiæ - Fuma, Mladen Jurièiæ i
Relja. Na tom singlu su izašle pjesme ''Balkan'' i ''A šta da radim'' koje su
potakle i prve pozitivne kritike. Ubrzo nakon toga im se pridružio i basista
Mišo Hrnjak. Na ljeto iste godine grupa svira po trgovima, na moru kaleæi se u
direktnim kontaktima sa sluèajnom ili namjernom publikom.
Debi album ''Azra'' snimaju 1980.
godine pod producentskom palicom veterana Drage Mlinarca. Taj album se
smatra jednim od najjaèih debija u ''našoj'' rock-muzici, te im
osigurava vodeæe mjesto na domaæoj rock-sceni. Štuliæevi tekstovi su
usmjereni na moguænost komunikacije i njezinu nužnost (''Uradi nešto'',
''Vrijeme odluke''), odnosno ljubavne tematike (''Gracija'', ''Tople
usne žene''), ali sa posebnim, sebi svojstvenim izražajem.
1981. godine kao uvod za novi album Azra objavljuje singl ''Lijepe žene
prolaze kroz grad'', kojeg takoðe producira Hus i svira gitaru u maniri
britanske blues-scene. Nedugo zatim izdaju novi dupli album ''Sunèana
strana ulice'', sa raznovrsnijim temama. Prvi put Johnny ubacuje i
komentare politièke naravi (''Užas je moja furka'', ''Kurvini sinovi''). U
ljubavnim pjesmama (''Izmeðu nas'', ''Ne reci mi dvaput'', ''Gospodar
samoæe'', ''Sunèana strana ulice'') uvodi i puhaèke instrumente u
izvedbi Sedak-Benèiæa, Vlahoviæa, Santre i Jurièiæa. Na albumu
su znaèajne i pjesme u kojima Johnny
obraðuje svoju urbanu
paranoju (''Odlazak u noæ'', ''Kad Miki kaže da se boji''), te one u kojima
obraðuje problem individualne zapostavljenosti (''Pametni i knjiški ljudi'',
''Pit - i to je Amerika''). Producent albuma je Branimir Štuliæ što æe kasnije
uostalom i redovno èiniti.
Iste godine grupa održava sedam koncerata za trostruki živi album ''Ravno do dna''.
Osim starih pjesama tu je i mnoštvo novih ostvarenja (''Ravno do dna'', ''Nedeljni
komentar'', ''Ostavi me nasamo'', ''Sjaj u kosi'', ''Plavo - smeðe''). Ovaj
album po neposrednosti i energiji muzike pruža pravu sliku Azre.
1982. godine izdaje se i drugi dupli album ''Filigranski ploènici'' te treæi
singl, u kojima Štuliæ od izravne energiène emotvnosti prelazi prema prikazu
unutrašnjeg emotivnog stanja, ali s odreðenom distancom. Album sadrži politièke
(''Tko to tamo pjeva'', ''68.'', ''Pavel'', ''Gorki okus''), ljubavne (''Kao ti
i ja'', ''Volim te kad prièaš''), te pjesme u kojima se Štuliæ okomljuje na
standardne društvene norme (''Put za Katmandu'', ''E pa što'', ''Sloboda''). Na
albumu veliki znaèaj imaju puhaèki instrumenti u izvedbi Miroslava
Sedaka-Benèiæa.
1983. godine grupu napušta Mišo Hrnjak, basista koji odlazi u Jehovine svjedoke,
te sljedeæe dvije godine Štuliæ i Lajner sami snimaju albume u Njemaèkoj. To su
''Kad fazani lete'' i ''Krivo srastanje'' u kojima Johnny ulazi u dubine
ljudskih misli i pobuda (''Kao i juèer'', ''Duboko u tebi'', ''Flash''), ili se
buni protiv prevladavajuæeg naèina mišljenja (''3N'', ''Mon ami'', ''No
comment'', ''Kad fazani lete''), ili donosi zvuk teških, punih rock-gitara (''Anðeli'',
''Štiæenik'', ''Nemir i strast''). Na albumu se prvi put pojavljuje i obrada
jedne narodne pjesme - ''Klinèek stoji pod oblokom''.
Zatim odlazi
u Holandiju gdje stvara nove pjesme te stare prevodi na engleski
jezik, s ciljem izdavanja u Nizozemskoj.
To mu ne polazi za rukom, te
izdaje album kod nas pod nazivom ''It aint like in the movies at all''.
1987. s Lajnerom, Juricom Paðenom i Stephenom Kippom, kojeg je doveo iz
Holandije, snima novi album ''Izmeðu krajnosti'' koji sadrži uglavnom obrade
pjesama (''Zadovoljština'' - ''Satisfaction''- ''Rolling Stones'', ''Adio
mare''- Vlaho Paljetak) te neke njegove nove uratke (''Izlazak iz kome'', ''Vaše
velièanstvo'').
1988. snima èetverostruki mega-album ''Zadovoljština'', s luksuznom opremom i
istom postavom. Mnoštvo starih stvari te mnoštvo obrada stranih autora znaèajke
su tog albuma.
Nakon toga Štuliæ snima solistièke albume: ''Balkanska rapsodija'' (''Teško ovo
život''), ''Balegari ne vjeruju sreæi'' (''Voljela me nije nijedna'', ''Men se
dušo od tebe ne rastaje'', ''Usne vrele višnje'' - obrada ''Lilly Of The West''
iz repertoara apsolutne legende i veterana, genijalnog Boba Dylana) u kojima
miješa makedonski folklor, engleski jezik i domaæu pop-povijest.
1990. grupa nakon koncerta na Hvaru i formalno prestaje postojati.
Devedesetih godina Štuliæ izdaje dva albuma ''Sevdah za Paulu Horvat'' i ''Anali'',
koji su kvalitetno daleko ispod njegovog ranijeg opusa. No Štuliæeva glavna
preokupacija jest prijevod Homerove ''Ilijade'' koji je i dovršio 1995. godine
pod nazivom ''Božanska Ilijada''. 1997. godine Štuliæ izdaje album ''Blase''
kojime se, prema kritici, vraæa standardima ranijeg rada.
Štuliæeve pjesme su objavljene u knjigama ''Filigranski ploènici'' i ''Big
bang'', njegovi lirski pokušaji ''Anonymus Epigramus'', kao dodatak ''Zadovoljštini'',
a koncerti na video - kazetama ''Zadovoljština'' i ''Klinèek stoji pod oblokom''.
Branimir Johnny Štuliæ jedna je od najkontroverznijh liènosti u hrvatskom rocku
uopæe. Njegove pjesme još otpoèetka su imale dvojaki uèinak na publiku. Jedni su
ismijavali njegovo umijeæe sviranja gitrare, naèin pjevanja, nerazumljive
tekstove dalekih metafora koji su ''intelektualno buncanje i isprazno
politiziranje po svaku cijenu''. Drugi
su bili poraženi neposrednošæu muzike, energije i poetike, èovjeka
koji je uhvaæene djeliæe gradskoga oèaja ponovo povezivao u stvaran
svijet svojih pjesama dajuæi ga u širokom registru tonova, od straha
i bijesa do delikatne ljubavi. Genijalac ili sebièni egocentrik?
Èitajuæi njegove interviewe vidimo da doista ispada da je ovo
posljednje ("Možda æe zvuèati egoistièno, ali je Azra uvek bila
posebna. Rekoh ti, nemoj mene pitati o tim stvarima."), npr. za druge
bendove govori da su imali po par dobrih stvari, ali on ih je kaže
imao šezdeset. Pa znam da zvuèi egoistièno, ali Johnny (sjetimo se
samo grafita: ''Johnny je bog'' i ''Johnny vrati se, Jajo nas j…''),
živuæa legenda, definitivno ima razloga za takvo ponašanje - iz njegova
eksplozivnog nezaustavljivog stvaranja nastale su neke od, najboljih,
po mom skromnom mišljenju, pjesama i albuma uopæe.
Home 
Íàñëîâ: AZRA-biografija 
Thu Sep 18, 2008 12:16 pm
